ŠTIGLIC
O čuvanju štiglica u kavezu napisani su mnogi tekstovi u različitim časopisima i knjigama.Većina njih je napisana veoma slično,opisuju izgled štiglica i njegov život u prirodi,kažu ponešto o mogućnostima razmnožavanja u kavezu i ukrštanja sa drugim vrstama ptica,i to je uglavnom to.Ali,nešto detaljnije o samom čuvanju,školovanju i odgoju rijetko je dostupno.Zašto?Ne zato što je malo odgajivača i ljubitelja,koji se time bave,već zato što je to područje u kome svi imaju neke svoje tajne.Način čuvanja,odgoja i školovanja štiglica je uglavnom zasnovan na dugogodišnjem iskustvu i ljubomorno čuvanim tajnama,koje je malo koji odgajivač spreman da prenese drugima.Ovaj tekst ima za cilj da razotkrije neke od tih tajni i pomogne mladim odgajivačima i ljubiteljima u njihovom radu sa pticama.
Sistem držanja i školovanja o kome ovdje pišem potice iz Južne Evrope i poznat je već dugo,ali je o njemu malo pisano.Na početku,treba da kažem da rad počinje od nabavke ptice.Potrebno je da se nabave mlade ptice,bez boje,po mogućnosti sto ranije po odvajanju od roditelja.Rad je moguć i sa starijim pticama,koje već imaju boju,bilo da su uhvaćene u prirodi ili nabavljene od odgajivača,ali su tada rezultati slabiji.Gdje nabaviti ptice?Najbolje je ako možemo da ih nabavimo od odgajivača koji razmnožavaju štiglice. Njihova iskustva kažu da su ptice izležene u kavezu pogodnije za školovanje i da pjevaju više od uhvaćenih ptica. Druga opcija je da ih uhvatimo u prirodi u periodu Jul-Avgust.Naravno,za školovanje je potrebno da se nabave mladi mužjaci,posto ženke ne pjevaju ili pjevaju veoma slabo.Polni dimorfizam kod štiglica nije izrazit ni kod odraslih ptica,a kod mladih je još teže odrediti pol.Zato,pri izboru treba uzeti mlade koji su krupniji,sa većim bijelim poljima na repnim perima(kod odgajivača poznatim kao “špiljeri” ili “špigle”).Manje iskusnim ljubiteljima ovo razlikovanje polova moze da predstavlja problem,ali postoje razlike koje mogu da se uoče,pogotovo ako se istovremeno posmatraju mladi oba pola.U kasnijem periodu,kad ptice počnu da se mitare i da dobijaju boje odraslih ptica razlika može jasno da se uoči.Boje mužjaka su intenzivnije, “brkovi” u korijenu kljuna su izrazito crni,crvena maska prelazi polovinu oka I pregib krila je crn.Kod ženki ovaj pregib je sivozelenkast,nekad smeđ,“brkovi” su sive ili sivobijele boje i maska ne prelazi polovinu oka.U periodu kad dobijaju boju mladi mužjaci vec počinju da pjevaju,tako da i po tome možemo da ih razlikujemo od ženki.Ipak,i pored svega,i iskusnim odgajivačima promakne poneka ženka,koja onda može da posluži kao baza za uzgoj u kavezu,koji je poslednjih godina postao aktuelan u svijetu,a i kod nas.Nakon što smo nabavili ptice,smještamo ih u volijeru(što veću ,to bolju),po mogućnosti na otvorenom(balkon i slično),i počinjemo sa školovanjem.Što se ishrane tiče,mladim pticama treba da obezbijedimo što raznovrsnija hraniva.Najčešće,osnovu ishrane predstavlja hrana za kanarince uz dodatke nigera,konoplje,suncokreta,salate i raznih vrsta divljeg sjemena koje skupljamo u prirodi.Kod izbora divljeg sjemena treba obratiti pažnju na ishranu ptica u prirodi,odnosno treba posmatrati gdje se zadržavaju i šta jedu ptice u prirodi.Pored sjemenske hrane,treba obezbijediti zeleniš(kupus,salata,list i cvijet maslačka—od njega ptice dobijaju intenzivnu boju),voće i povrće(jabuke,kruške,mrkva,krastavac i slično),animalna hraniva(jajčana hrana,bilo industrijska,bilo pravljena kod kuće),naravno mineralna hraniva(sipina kost,grit,kuhinjska so,drveni ugalj)I pijesak.Takođe,svježa i čista voda za piće i kupanje je obavezna..Mladi štiglici su veoma osjetljivi na abdominalne infekcije,tako da treba obezbijediti maksimalnu higijenu i periodično preventivno davati nešto od lijekova (ESB3 se pokazao kao dosta dobar).
Za školovanje mogu da se koriste živi učitelji,što je bolje,ili različiti snimci pjesme na CD-ovima ili kasetama.Ovi snimci uglavnom sadrže samo određene dijelove pjesme koju želimo da postignemo.Živi učitelji,jedan ili više njih,su odvojeni od mladih ,da ne bi bili ometani u pjesmi,a i zbog toga što su raspjevani štiglici često agresivni prema drugim pticama.Mlade ptice najbolje usvajaju pjesmu rano ujutru i kasno popodne(tada se i štiglici u prirodi najviše raspjevaju),tako da u tom periodu treba puštati CD-ove i kasete,po par sati dnevno.Da bismo umirili ptice u vrijeme “časova”,možemo malo da zamračimo volijeru,ali to nije neophodno.Ako nemamo učitelja ili snimak pjesme,ne treba se brinuti,jer ptice imaju genetski urođenu pjesmu,a školovanje samo pomaže da se taj potencijal ispolji i uobliči.Tokom jeseni ptice se izmitare i počinju da pjevaju punim glasom,kada već mogu da se primijete neke ture u pjesmi. Ali,školovanje traje i dalje.Ptice su za sve ovo vrijeme u volijeri,gdje ostaju tokom jeseni i zime,pa sve do proljeća.
U proljeće,negdje u periodu druga polovina Aprila-početak Maja(zavisno od vremenskih prilika i spoljne temperature)sada već odrasle ptice se odvajaju pojedinačno u male kaveze.Dimenzije ovih kaveza mogu da budu različite,ali se najviše koriste kavezi dimenzija oko 25*15*20 cm.Kavezi se smještaju u kutije(slično koferima za držanje i školovanje malino kanarinaca,vidi sliku) i to tako da se ptice vide. U ovom periodu veoma je važno da se pticama obezbijedi jaka hrana(povećan procenat masnog sjemena,naročito konoplje,klijalo sjeme—najbolje niger i konoplja,jajčana hrana,zeleniš—list i poluzreli cvijet maslačka ,obavezno). Nakon par dana,kada se ptice malo smire i naviknu na mali prostor,počinjemo sa treningom.Kako trenirati ptice? Treniramo ih tako što ih vadimo iz kutije i postavljamo tako da se ne vide.Treninzi u početku traju kraće,po 10-15 minuta,a kasnije,kad se kod ptica razvije uslovni refleks,se produžavaju,da bi na kraju trajali oko 1 sat ili i duže.Ovakve treninge ponavljamo nekoliko puta dnevno,najbolje rano ujutru i kasno popodne,kada sunce nije jako.Ptice će u početku biti pomalo stidljive,ali će sa vremenom početi da pjevaju punim glasom.U toku cijelog odgoja,a posebno u ovom periodu,važno je naviknuti ptice na prisustvo ljudi,da bi pjevale i pred njima.Kako treninzi napreduju,ptice pjevaju sve više i sve glasnije,tako da je moguce izvršiti selekciju po željenoj pjesmi.Vrhunac pjesme je moguće prepoznati po tome što vrh kljuna gubi crnu boju I postaje ružičast,ptica stalno ponavlja određene dijelove pjesme i pjeva na druge ptice kada joj ih primaknemo.Ovakvi treninzi traju tokom proljeća i ljeta,sve dok negdje krajem ljeta ptice ne počnu da mijenjaju perje,kada ih smještamo u volijeru i ciklus se ponavlja sledeće sezone.Ovakvim načinom držanja postići ćemo da ptice lijepo izgledaju,da budu zdrave i da žive dugo.
I,za kraj,važno je reći da štiglic,za razliku od drugih ptica,sa godinama ne slabi sa pjesmom,vec naprotiv,kao staro vino,postaje sve bolji i bolji.
Sistem držanja i školovanja o kome ovdje pišem potice iz Južne Evrope i poznat je već dugo,ali je o njemu malo pisano.Na početku,treba da kažem da rad počinje od nabavke ptice.Potrebno je da se nabave mlade ptice,bez boje,po mogućnosti sto ranije po odvajanju od roditelja.Rad je moguć i sa starijim pticama,koje već imaju boju,bilo da su uhvaćene u prirodi ili nabavljene od odgajivača,ali su tada rezultati slabiji.Gdje nabaviti ptice?Najbolje je ako možemo da ih nabavimo od odgajivača koji razmnožavaju štiglice. Njihova iskustva kažu da su ptice izležene u kavezu pogodnije za školovanje i da pjevaju više od uhvaćenih ptica. Druga opcija je da ih uhvatimo u prirodi u periodu Jul-Avgust.Naravno,za školovanje je potrebno da se nabave mladi mužjaci,posto ženke ne pjevaju ili pjevaju veoma slabo.Polni dimorfizam kod štiglica nije izrazit ni kod odraslih ptica,a kod mladih je još teže odrediti pol.Zato,pri izboru treba uzeti mlade koji su krupniji,sa većim bijelim poljima na repnim perima(kod odgajivača poznatim kao “špiljeri” ili “špigle”).Manje iskusnim ljubiteljima ovo razlikovanje polova moze da predstavlja problem,ali postoje razlike koje mogu da se uoče,pogotovo ako se istovremeno posmatraju mladi oba pola.U kasnijem periodu,kad ptice počnu da se mitare i da dobijaju boje odraslih ptica razlika može jasno da se uoči.Boje mužjaka su intenzivnije, “brkovi” u korijenu kljuna su izrazito crni,crvena maska prelazi polovinu oka I pregib krila je crn.Kod ženki ovaj pregib je sivozelenkast,nekad smeđ,“brkovi” su sive ili sivobijele boje i maska ne prelazi polovinu oka.U periodu kad dobijaju boju mladi mužjaci vec počinju da pjevaju,tako da i po tome možemo da ih razlikujemo od ženki.Ipak,i pored svega,i iskusnim odgajivačima promakne poneka ženka,koja onda može da posluži kao baza za uzgoj u kavezu,koji je poslednjih godina postao aktuelan u svijetu,a i kod nas.Nakon što smo nabavili ptice,smještamo ih u volijeru(što veću ,to bolju),po mogućnosti na otvorenom(balkon i slično),i počinjemo sa školovanjem.Što se ishrane tiče,mladim pticama treba da obezbijedimo što raznovrsnija hraniva.Najčešće,osnovu ishrane predstavlja hrana za kanarince uz dodatke nigera,konoplje,suncokreta,salate i raznih vrsta divljeg sjemena koje skupljamo u prirodi.Kod izbora divljeg sjemena treba obratiti pažnju na ishranu ptica u prirodi,odnosno treba posmatrati gdje se zadržavaju i šta jedu ptice u prirodi.Pored sjemenske hrane,treba obezbijediti zeleniš(kupus,salata,list i cvijet maslačka—od njega ptice dobijaju intenzivnu boju),voće i povrće(jabuke,kruške,mrkva,krastavac i slično),animalna hraniva(jajčana hrana,bilo industrijska,bilo pravljena kod kuće),naravno mineralna hraniva(sipina kost,grit,kuhinjska so,drveni ugalj)I pijesak.Takođe,svježa i čista voda za piće i kupanje je obavezna..Mladi štiglici su veoma osjetljivi na abdominalne infekcije,tako da treba obezbijediti maksimalnu higijenu i periodično preventivno davati nešto od lijekova (ESB3 se pokazao kao dosta dobar).
Za školovanje mogu da se koriste živi učitelji,što je bolje,ili različiti snimci pjesme na CD-ovima ili kasetama.Ovi snimci uglavnom sadrže samo određene dijelove pjesme koju želimo da postignemo.Živi učitelji,jedan ili više njih,su odvojeni od mladih ,da ne bi bili ometani u pjesmi,a i zbog toga što su raspjevani štiglici često agresivni prema drugim pticama.Mlade ptice najbolje usvajaju pjesmu rano ujutru i kasno popodne(tada se i štiglici u prirodi najviše raspjevaju),tako da u tom periodu treba puštati CD-ove i kasete,po par sati dnevno.Da bismo umirili ptice u vrijeme “časova”,možemo malo da zamračimo volijeru,ali to nije neophodno.Ako nemamo učitelja ili snimak pjesme,ne treba se brinuti,jer ptice imaju genetski urođenu pjesmu,a školovanje samo pomaže da se taj potencijal ispolji i uobliči.Tokom jeseni ptice se izmitare i počinju da pjevaju punim glasom,kada već mogu da se primijete neke ture u pjesmi. Ali,školovanje traje i dalje.Ptice su za sve ovo vrijeme u volijeri,gdje ostaju tokom jeseni i zime,pa sve do proljeća.
U proljeće,negdje u periodu druga polovina Aprila-početak Maja(zavisno od vremenskih prilika i spoljne temperature)sada već odrasle ptice se odvajaju pojedinačno u male kaveze.Dimenzije ovih kaveza mogu da budu različite,ali se najviše koriste kavezi dimenzija oko 25*15*20 cm.Kavezi se smještaju u kutije(slično koferima za držanje i školovanje malino kanarinaca,vidi sliku) i to tako da se ptice vide. U ovom periodu veoma je važno da se pticama obezbijedi jaka hrana(povećan procenat masnog sjemena,naročito konoplje,klijalo sjeme—najbolje niger i konoplja,jajčana hrana,zeleniš—list i poluzreli cvijet maslačka ,obavezno). Nakon par dana,kada se ptice malo smire i naviknu na mali prostor,počinjemo sa treningom.Kako trenirati ptice? Treniramo ih tako što ih vadimo iz kutije i postavljamo tako da se ne vide.Treninzi u početku traju kraće,po 10-15 minuta,a kasnije,kad se kod ptica razvije uslovni refleks,se produžavaju,da bi na kraju trajali oko 1 sat ili i duže.Ovakve treninge ponavljamo nekoliko puta dnevno,najbolje rano ujutru i kasno popodne,kada sunce nije jako.Ptice će u početku biti pomalo stidljive,ali će sa vremenom početi da pjevaju punim glasom.U toku cijelog odgoja,a posebno u ovom periodu,važno je naviknuti ptice na prisustvo ljudi,da bi pjevale i pred njima.Kako treninzi napreduju,ptice pjevaju sve više i sve glasnije,tako da je moguce izvršiti selekciju po željenoj pjesmi.Vrhunac pjesme je moguće prepoznati po tome što vrh kljuna gubi crnu boju I postaje ružičast,ptica stalno ponavlja određene dijelove pjesme i pjeva na druge ptice kada joj ih primaknemo.Ovakvi treninzi traju tokom proljeća i ljeta,sve dok negdje krajem ljeta ptice ne počnu da mijenjaju perje,kada ih smještamo u volijeru i ciklus se ponavlja sledeće sezone.Ovakvim načinom držanja postići ćemo da ptice lijepo izgledaju,da budu zdrave i da žive dugo.
I,za kraj,važno je reći da štiglic,za razliku od drugih ptica,sa godinama ne slabi sa pjesmom,vec naprotiv,kao staro vino,postaje sve bolji i bolji.
ZELENDUR
Zelendur je jedana od najuobičajenih ptica koje obitavaju i žive vrlo blizu čovjeku. Ove ptice obitavaju u parkovima i vrtovima, uobičajeno ih je primjetiti i u gradskim predgrađima, u drvoredima uz gradske prometnice, ali i na rubovima šuma i voćnjacima. Najčešće prezimljavaju na poznatom im području, sa izuzetkom krajnjih sjevernih obitavališta od kud se ptice tokom zime sele na jug, ali početkom aprila se u manjim jatima vraćaju.
Par zelendura gradi gnijezdo od raznog matrijala, ponajviše suhe trave, malih grančica, itd.
Gnijezdo pronalazimo na stablima smreke, bora, ali i raznih voćaka, a nimalo nije čudno da ih pronađemo uz ceste na visokim stablima divljeg kestena itd.
Ženka snese 5-6 jaja te leži na njima 13-14 dana, tokom tog vremena mužjak ju hrani na gnijezdu. Nakon sto se mladi ptići izlegu o nijma se brinu oba roditelja, hrane ih ponajviše poluzrelim sjemenjem raznog bilja, ali tu i tamo i živim insektima kao npr. raznim gusjenicama ali i paucima. Nakon približno 14 dana mladi ptići vec operjavaju ali jos nisu spremni napustiti gnijezdo. Uobičajeno možemo mlade ptice vidjeti na rubu gnijezda ili grančicama pokraj, gdje ih roditelji hrane dok ne budu spremni za prvi let.
Za kvalitetan i uspješan uzgoj zelendura uzgajivači preporučuju držanje para ptica u velikoj letarci gdje mogu biti prisutne i druge srodne vrste, ili u posebnim letarkama minimalnih dimenzija 200x200x120 cm (dužina x širina x visina). Preporučljivo je da letarka ili volijera bude do pola zaštićena kako bi ptice imale zaklon od vjetra i kiše, te kako bi preko ljeta ptice imale sjenu od sunca. U zaštićenom dijelu letarke postavlja se gnijezdo , najčešće uzgajatelji koriste iste gnijezda kakva se koriste za kanarince boje. Uzgajatelji oko gnijezda najčešće stavljaju borove grane kako bi se ptice osjećale sigurnijima i kako bi ambijent bio što prirodniji. Naravno ipak se mora voditi računa da je moguće motrenje gnijezda i prstenovanje mladih ptica kad dode vrijeme za to. Materijal koji se pticama nudi za oblaganje gnijezda su načešće kokosove vlati, konjska dlaka, vlati suhe trave, jutena vlakna i ostalo. Ako mužjak i ženka prihvate jedno drugo vrlo brzo kreću sa gradnjom gnijezda , i naposlijetku ženka snese jaja na kojima počinje ležati. Nakon otprilike 12 dana mladi ptići se vale iz gnijezda. Tada roditeljima treba davati sto različitije poluzrelo sjemenje koje pronalazimo u prirodi.
Mlade hrani isključivo ženka do starosti 7 dana , a nakon toga počinje ih hraniti i mužjak, tek tada ženka može nesto češće napustiti gnijezdo.
Par zelendura gradi gnijezdo od raznog matrijala, ponajviše suhe trave, malih grančica, itd.
Gnijezdo pronalazimo na stablima smreke, bora, ali i raznih voćaka, a nimalo nije čudno da ih pronađemo uz ceste na visokim stablima divljeg kestena itd.
Ženka snese 5-6 jaja te leži na njima 13-14 dana, tokom tog vremena mužjak ju hrani na gnijezdu. Nakon sto se mladi ptići izlegu o nijma se brinu oba roditelja, hrane ih ponajviše poluzrelim sjemenjem raznog bilja, ali tu i tamo i živim insektima kao npr. raznim gusjenicama ali i paucima. Nakon približno 14 dana mladi ptići vec operjavaju ali jos nisu spremni napustiti gnijezdo. Uobičajeno možemo mlade ptice vidjeti na rubu gnijezda ili grančicama pokraj, gdje ih roditelji hrane dok ne budu spremni za prvi let.
Za kvalitetan i uspješan uzgoj zelendura uzgajivači preporučuju držanje para ptica u velikoj letarci gdje mogu biti prisutne i druge srodne vrste, ili u posebnim letarkama minimalnih dimenzija 200x200x120 cm (dužina x širina x visina). Preporučljivo je da letarka ili volijera bude do pola zaštićena kako bi ptice imale zaklon od vjetra i kiše, te kako bi preko ljeta ptice imale sjenu od sunca. U zaštićenom dijelu letarke postavlja se gnijezdo , najčešće uzgajatelji koriste iste gnijezda kakva se koriste za kanarince boje. Uzgajatelji oko gnijezda najčešće stavljaju borove grane kako bi se ptice osjećale sigurnijima i kako bi ambijent bio što prirodniji. Naravno ipak se mora voditi računa da je moguće motrenje gnijezda i prstenovanje mladih ptica kad dode vrijeme za to. Materijal koji se pticama nudi za oblaganje gnijezda su načešće kokosove vlati, konjska dlaka, vlati suhe trave, jutena vlakna i ostalo. Ako mužjak i ženka prihvate jedno drugo vrlo brzo kreću sa gradnjom gnijezda , i naposlijetku ženka snese jaja na kojima počinje ležati. Nakon otprilike 12 dana mladi ptići se vale iz gnijezda. Tada roditeljima treba davati sto različitije poluzrelo sjemenje koje pronalazimo u prirodi.
Mlade hrani isključivo ženka do starosti 7 dana , a nakon toga počinje ih hraniti i mužjak, tek tada ženka može nesto češće napustiti gnijezdo.
ŽUTARICA ILI CAJZLA
Jos jedna ptica zasluzuje nasu paznju a nije dosad opisana:Zutarica(serinus canaris)ili kako je jos nazivaju divlja kanarinka,vrzolin,stajn-cajzla je najsitnija,tvrdokljuna ptica pevacica iz porodice zeba.Duga je oko 10 cm.Oblikom,drzanjem i bojom perja ali ne i pesmom jako lioci na kanarinca.Zutarica je selica.U nase krajeve dolece u jesen i u prolece,pa je mozemo videti u vecem broju kako leti zajedno sa cajzlanima.Na primorju se moze sresti preko cele godine.Spada u lepe ptice,pokrivena je zelenkastim i zutim perjem,celo,grlo,grudi i trtica su zute boje ledja i krila zelenkaste boje.Na krilima ima dve poprecne zute pruge.Gnezdi se pretezno po grmovima i pari 2-3 puta godisnje.Gnezda su im mala,nacinjena od suvih travcica povezanih tankim biljnim vlaknima kioja su sa unutrasnje strane oblozene mekim i rastresitim materijalom biljnog i zivotinjskog porekla.U njima zenka snese 4-6 jaja iz kojih se posle 12-14 dana zavisno od lezanja i vremenskih prilika izlegu mladi.Obilato ih hrane oba roditelja semenjem korova,raznim insektima i gusenicama.Lako se pripitome,hrane se mesavinom semenja kaso i ostale zebe.Rado se pare sa kanarincima,dobijeni hibridi su lepi ali losi pevaci.Zutarice se cuvaju radi njihove nemirne prirode,stalno su u pokretu,neumorno skakucu sa jwednog stapica na drugi,simpaticnog su oblika i boje a redje se cuvaju radi pesme
KANARINAC
Zanimljivosti o kanarincima
Kanarinci zive u proseku 12-18 godina.Muzijaci su obicno bolji pevaci od zenki,ali ne pevaju istim intenzitetom cele godine.Sobzirom da ptice nisu stvorene da zive u malim kavezima,kavez treba biti oko 40 x 60 cm.Nemoj te kavez drzati na suncu,na promaji ili blizu klima-uredjaja.U kavez stavite hranilice,pojalice i precnike koje nebi trebalo da budu predebele,a mogu biti i grane od vrbe ili breze.Stavite u kavez razne igracke:zvoncice,ogledalca,ljuljaske,ali omogucite kanarincu da ima dovoljno mesta za letenje.Kanarinci jedu gotovu hranu za kanarince,jabuke narandze,banane,breskve,kruske,povremeno kuvano jaje.Kanarinci su spremni da se razmnozavaju tek kada dan traje bar 12 sato.Zenka polaze do 8 jaja(u proseku 4)pa pole 14 dana inkubacije izlegu se pilici.O njima se brinu oba roditelja,nakon 18 dana ptici napustaju gnezdo.U periodu kada se ptici izlegnu treba se pojacati hrana.Kanarince mozete drzati same,ali vole drustvo.Vole vizualni kontakt sa ljudima.
ZIMOVKA
Zimovka je priločno skrovita, često prisutnost odaje jedino prodornim, dubokim zviždukom "dju", koji je i osnova tihog, škriputavog, često trosložnog zviždukavog pjeva. Uglavnom se drži crnogoričnih šuma, ali u zapadnoj Evropi u listopadnim šumama ili grmlju, vočnjacima i velikim vrtovima, ali uvijek u blizini šuma.
UZGOJ ZIMOVKI (prema Dani Preuss)
Jako važan preduvijet uspješnog uzgoja je da se partneri sami pronalaze u zajedničkoj letarki. Prisilno sparivanje često dovodi do neuspjeha, pa čak i do usmrćivanja partnera, jer je ženka izbirljiva u odabiru oca i hranitelja svog potomstva. Nakon što su se partneri sami izabrali, što se promatranjem lako utvrđuje, odvajamo ih u zasebne letarke.Tada počinje priprema uzgojnog para. Već od siječnja treba im dati po 3 ličinke brašnara dnevno. Nakon kratkog privikavanja oni će uskoro postati njihova poslastica. Privikavanje na živu hranu je neophodno u uzgoju zimovki. Čim se u prirodi pojave prvi sitni pužići odmah treba prekinuti davanje ličinki brašnara i zamjeniti ih pužićima. Ishrana malim puževima je jako važna za pripremu ženke. Ženka u to vrijeme treba veće količine proteina kao i kalcija za formiranje ljuske jajeta, a kalcij se nalazi u kućicama puževa. Također je potrebno dodavati i usitnjene ljuske kokošjih jaja (dezinficirane kuhanjem). Krajem ožujka i početkom travnja pticama treba davati materijal za gradnju gnjezda. Prije svega to su male grančice jele (smreke, omorike), zatim 10-20 cm duge komade povijuše (npr. Clemantis vitalba). U prirodi je zapaženo da navedeni materijali služe prvenstveno gradnji temelja gnjezda. Za dogradnju gnjezda dajemo puno korjenčića (suhih i vlažnih), pastirsku torbicu, kokosova i sisalova vlakna. Neposredno prije dodavanja materijala za izradu gnjezda u letarku je potrebno unijeti jelu ili smreku visoku oko 1,5 m. Ukoliko bismo drvo stavili ranije zimovke bi ga dobrano unakazile sječući kljunovima grančice. Smreka treba biti dovoljno gusta kako bismo paru zimovki stvorili dobre uvjete za gradnju gnjezda. Ubrzo po formiranju gnjezda ženka će snijeti jaja. Kontrolu gnjezda smijemo vršiti samo kada ga ženka dobrovoljno napusti. Nakon 13, 14 dana izvaliti će se mladi ptiči. U prvim danima života mladih ptiča roditeijima dajemo 3 puta po 3 pužića (dakle 9 pužića dnevno). Rastom ptica ponudu puževa povečavamo tako da od 7. dana dobivaju 15 komada, a od 12. dana 18 komada dnevno. Potrebno je također davati i lisne uši. Cijelo vrijeme rasta i razvoja mladih zimovki roditeljskom paru dajemo svježe u prirodi ubrano raznoliko poluzrelo sjemenje kao i poluzrelo sjeme svih vrsta žitarica (autorica navodi više od 70 vrsta biljaka koje ona koristi u ishrani zimovki). Uz navedeno bilje potrebno je dodavati i kupljenu sjemensku hranu za šumske ptice i sjemenke šarenog suncokreta. Ove sjemenke dajemo kao nabubrenu ili proklijalu hranu u uzgojnom periodu.
1. Nabubreno sjemenje dobijemo tako da ga prelijemo hladnom vodom u kojoj ostaje 12 sati. Tijekom namakanja potrebno je sjemenje više puta ispirati hladnom vodom u cjediljki ili malom situ.
2. Proklijalo sjemenje dobijemo tako da ga nakon 12 sati namakanja i ispiranja stavljamo u klijalište u kojem ostaje 24-36 sati uz povremeno dolijevanje vode. Proklijalu hranu treba dobro isprati vodom prije nego li ju dajemo pticama.
Nabubreno i proklijalo sjemenje potrebno je nakon ispiranja razvući na flanelskoj krpi kako bi se malo posušilo (nije ga dobro davati dok se ljepi u grudice). Prema mom iskustvu (op. prev.) umjesto sušenja na flanelskoj krpi proklijalu hranu možemo odmah davati umješanu s Orlux-ovom jajnom hranom za šumske ptice. S klijavom hranom moramo biti krajnje oprezni i davati je 2 puta dnevno , nakon čega je potrebno izbaciti ostatke i dobro očistiti hranilicu. U najboljem slučaju to je hrana samo zajedan dan. Bubriti se može svaka kvalitetna mješavina sjemena, ali klijati treba samo onu koja ima brzu klijavost i prilagođena je vrsti ptica. Najbolju sjemensku hranu za klijanje ima "ZOO-FACHGESCHÄFT" gospodina M. Christ-a, koji se nalazi u Njemačkoj u blizini grada LUDWIGSHAFEN na adresi : Bollwerkstr. 23, Lambusheim, tel 06233 ili 54614. Negdje oko 13 dana starosti mladunci često sjede na rubu gnjezda ili na grani u neposrednoj blizini gnjezda. Tada ih se ne smije uznemiravati jer bi mogli u stresu napustiti gnjezdo što bi dovelo do kobnih posljedica. Nakon 14. dana oni sami napuštaju gnjezdo, a već nakon nekoliko dana počinju malo-pomalo samostalno jesti iako će ih roditeiji hraniti još otprilike 14 dana. Ako je ženka u tom periodu snijela nova jaja, što se često događa, brigu o mladuncima preuzima mužjak koji je do sada vrlo predano sudjelovao u hranjenju. U ovom periodu su poletarci posebno osjetijivi na bolesti , stoga treba posebnu pozornost usmjeriti na čistoću vode, poda i prečki.
UZGOJ ZIMOVKI (prema Dani Preuss)
Jako važan preduvijet uspješnog uzgoja je da se partneri sami pronalaze u zajedničkoj letarki. Prisilno sparivanje često dovodi do neuspjeha, pa čak i do usmrćivanja partnera, jer je ženka izbirljiva u odabiru oca i hranitelja svog potomstva. Nakon što su se partneri sami izabrali, što se promatranjem lako utvrđuje, odvajamo ih u zasebne letarke.Tada počinje priprema uzgojnog para. Već od siječnja treba im dati po 3 ličinke brašnara dnevno. Nakon kratkog privikavanja oni će uskoro postati njihova poslastica. Privikavanje na živu hranu je neophodno u uzgoju zimovki. Čim se u prirodi pojave prvi sitni pužići odmah treba prekinuti davanje ličinki brašnara i zamjeniti ih pužićima. Ishrana malim puževima je jako važna za pripremu ženke. Ženka u to vrijeme treba veće količine proteina kao i kalcija za formiranje ljuske jajeta, a kalcij se nalazi u kućicama puževa. Također je potrebno dodavati i usitnjene ljuske kokošjih jaja (dezinficirane kuhanjem). Krajem ožujka i početkom travnja pticama treba davati materijal za gradnju gnjezda. Prije svega to su male grančice jele (smreke, omorike), zatim 10-20 cm duge komade povijuše (npr. Clemantis vitalba). U prirodi je zapaženo da navedeni materijali služe prvenstveno gradnji temelja gnjezda. Za dogradnju gnjezda dajemo puno korjenčića (suhih i vlažnih), pastirsku torbicu, kokosova i sisalova vlakna. Neposredno prije dodavanja materijala za izradu gnjezda u letarku je potrebno unijeti jelu ili smreku visoku oko 1,5 m. Ukoliko bismo drvo stavili ranije zimovke bi ga dobrano unakazile sječući kljunovima grančice. Smreka treba biti dovoljno gusta kako bismo paru zimovki stvorili dobre uvjete za gradnju gnjezda. Ubrzo po formiranju gnjezda ženka će snijeti jaja. Kontrolu gnjezda smijemo vršiti samo kada ga ženka dobrovoljno napusti. Nakon 13, 14 dana izvaliti će se mladi ptiči. U prvim danima života mladih ptiča roditeijima dajemo 3 puta po 3 pužića (dakle 9 pužića dnevno). Rastom ptica ponudu puževa povečavamo tako da od 7. dana dobivaju 15 komada, a od 12. dana 18 komada dnevno. Potrebno je također davati i lisne uši. Cijelo vrijeme rasta i razvoja mladih zimovki roditeljskom paru dajemo svježe u prirodi ubrano raznoliko poluzrelo sjemenje kao i poluzrelo sjeme svih vrsta žitarica (autorica navodi više od 70 vrsta biljaka koje ona koristi u ishrani zimovki). Uz navedeno bilje potrebno je dodavati i kupljenu sjemensku hranu za šumske ptice i sjemenke šarenog suncokreta. Ove sjemenke dajemo kao nabubrenu ili proklijalu hranu u uzgojnom periodu.
1. Nabubreno sjemenje dobijemo tako da ga prelijemo hladnom vodom u kojoj ostaje 12 sati. Tijekom namakanja potrebno je sjemenje više puta ispirati hladnom vodom u cjediljki ili malom situ.
2. Proklijalo sjemenje dobijemo tako da ga nakon 12 sati namakanja i ispiranja stavljamo u klijalište u kojem ostaje 24-36 sati uz povremeno dolijevanje vode. Proklijalu hranu treba dobro isprati vodom prije nego li ju dajemo pticama.
Nabubreno i proklijalo sjemenje potrebno je nakon ispiranja razvući na flanelskoj krpi kako bi se malo posušilo (nije ga dobro davati dok se ljepi u grudice). Prema mom iskustvu (op. prev.) umjesto sušenja na flanelskoj krpi proklijalu hranu možemo odmah davati umješanu s Orlux-ovom jajnom hranom za šumske ptice. S klijavom hranom moramo biti krajnje oprezni i davati je 2 puta dnevno , nakon čega je potrebno izbaciti ostatke i dobro očistiti hranilicu. U najboljem slučaju to je hrana samo zajedan dan. Bubriti se može svaka kvalitetna mješavina sjemena, ali klijati treba samo onu koja ima brzu klijavost i prilagođena je vrsti ptica. Najbolju sjemensku hranu za klijanje ima "ZOO-FACHGESCHÄFT" gospodina M. Christ-a, koji se nalazi u Njemačkoj u blizini grada LUDWIGSHAFEN na adresi : Bollwerkstr. 23, Lambusheim, tel 06233 ili 54614. Negdje oko 13 dana starosti mladunci često sjede na rubu gnjezda ili na grani u neposrednoj blizini gnjezda. Tada ih se ne smije uznemiravati jer bi mogli u stresu napustiti gnjezdo što bi dovelo do kobnih posljedica. Nakon 14. dana oni sami napuštaju gnjezdo, a već nakon nekoliko dana počinju malo-pomalo samostalno jesti iako će ih roditeiji hraniti još otprilike 14 dana. Ako je ženka u tom periodu snijela nova jaja, što se često događa, brigu o mladuncima preuzima mužjak koji je do sada vrlo predano sudjelovao u hranjenju. U ovom periodu su poletarci posebno osjetijivi na bolesti , stoga treba posebnu pozornost usmjeriti na čistoću vode, poda i prečki.
BASTARD
HIBRIDIZACIJA SA ŠTIGLICOM - NOVI TRENDOVI I POKUŠAJI ZAKONSKE REGULATIVE TAKVOG VIDA BASTARDIRANJA
“Moda ukrštanja štiglica sa kanarincima, srodnim zebama iz Evrope, Južne i Severne Amerike, Azije, pa i nekim zebama iz Afrike, traje jedan poduži vremenski period. Dobijeni melezi iz ovakvih parenja su najčešće neplodne ptice(bastardi ili hibridi), ali veoma interesantnog, unikatnog izgleda i izložbeno veoma vredni primerci. U ranijem vremenskom periodu sama ukrštanja različitih vrsta i dobijanje hibrida nije bio nimalo lak posao za odgajivače, kako zbog nedostatka adekvatne hrane, tako i zbog najčešćeg korišćenja štiglica ulovljenih u prirodi kojima je bio potreban poduži period adaptacije na volijeru. Pri ocenjivanju bastarda štiglica bitan udeo je imao stepen komplikovanosti ukrštanja vrsta, jer je na primer mnogo lakše bilo ukrstiti štiglica sa kanarinkom, nego recimo sa ženkom evropske zimovke. Danas su ti faktori gotovo sporedni u zemljama sa razvijenom avikulturom jer se štiglici već više godina razmnožavaju u kavezu, selekcionisane su mnoge mutacije(smedja. ahat, pastel, žuta, belogrla, satine, izabel, albino, lutino, beloglava, bela crnooka, opal, feo, eumo i neke kombinacije izmedju njih) i upoznata pravila njihovog nasledjivanja, tako da se već naziru koraci koji vode ka domestifikaciji štiglica. Naravno da je razmnožavanje i ukrštanje ptica proizvedenih u volijeri mnogo jednostavnije nego sa početnim štiglicama iz prirode, a sada kada je to takoreći prevazi|eno javlja se mnoštvo novih trendova i zahteva koji se moraju pratiti. Mnoštvo dobijenih mutacija štiglica otvorilo je nove mogućnosti koje se sve više koriste i primenjuju pri bastardiranju, a ponajviše u Italiji, Belgiji, Francuskoj, Holandiji, Španiji i Nemačkoj. Pri bastardiranju štiglica mutirane boje sa kanarincima boje trend je da to budu kanarinci iste ili srodne mutacije, ne bi li se dobili i hibridi u nekoj od mutacija(recimo satine, feo, opal itd.). Ovakvi hibridi su hit na zadnjim svetskom prvenstvima ptica, a njihovo ocenjivanje se odvija u posebnim sekcijama za mutacije hibrida zeba Evrope – sekcija H2 smedja, ahat, izabel i dr. i sekcija H3 feo, satine i dr. Ukrštanja štiglica sa srodnim evropskim zebama, koja su vrlo popularna i uvek daju izuzetno atraktivne hibride, sve češće se usmeravaju na parenja istih mutacija, ako postoje za izabrane vrste koje se ukrštaju. Ovo garantuje dobijanje ionako atraktivnog meleza izme|u dve vrste još i u mutiranoj boji. Pored ovoga i neke zebe iz Južne Amerike koje se mogu ukrštati sa štiglicom su odgojene u podosta mutacija, kao na primer venecuelska cajzla i meksička zimovka, pa se i one koriste za ukrštanja sa štiglicima mutiranih boja i to slaganjem istih ili srodnih mutacija. Vidimo da su mogućnosti neiscrpne, a izgled unikatnih hibrida u nekoj od mutiranih boja deluje po malo i nestvarno.
Trgovina pticama u ekonomski razvijenim zemljama donosi ne mali profit, pa se nekim zakonskim aktima pokušavaju regulisati pravila za dozvoljena ukrštanja evropskih zeba. Cilj ovakvih zakona je da se strogo zabrane ukrštanja sa zebama ulovljenim u prirodi za najčešća parenja sa kanarincima. Bastardi štiglica i kanarinke su odlični pevači, lepo izgledaju i potražnja za njima je dosta velika naročito u Italiji, a i zemljama Zapadne Evrope. Ptice iz prirode su u normal boji i one sa kanarincima, bez obzira na boju, najčešće daju hibride u normal(klasičnoj) boji. Upravo za takve, nazovimo, hibride normal boje(neki ih nazivaju crno – smedji), postoje predlozi o zabrani trgovine i prenošenja preko granica u nekim zapadnoevropskim zemljama(Francuska). Ovo je po meni besmisleno ako su štiglici normal boje korišćeni za ukrštanja propisno alkirani( u neku ruku domestifikovani), a ovome se protive i naravno svi odgajivači evropskih zeba. Mnoge evropske zebe, pa i štiglici u normal boji su nosioci neke od mutacija i u razvoju mutiranih boja ih je neminovno koristiti. Mutirane boje su skoro uvek recesivno nasledne, a neretko i vezane za pol, pa je nemoguće od ptica u mutiranoj boji uvek dobiti bastarde samo u mutaciji, već se obavezno izlegu i hibridi normal boje. Sve ovo navodi na besmisao predloženog zakona i nepoznavanje materije od strane onih koji ga predlažu, a vidimo da se takvi slučjevi ne dešavaju samo kod nas, već i u razvijenim evropskim zemljama. Prave mere su stroga primena pravila koja zabranjuju lov evropskih zeba iz prirode i to je sasvim dovoljna i opravdana mera ako se sprovodi. To je regulisano i na svetskom nivou sa dve konvencije iz Vašingtona CE 338/97 i 1808/2001/, a na evropskom nivou konvencijom o zaštiti ptica donetoj u Bernu 10.02.1982. a proširenoj i dopunjenoj na Malti 23.02.2003. a tu je odlučeno da se do 31.12.2008. potpuno regulišu pravila o gajenju evropskih zeba i verovatno da neki stepen domestifikacije za njih. Pravila moraju biti takva da preciziraju potpuno šta je legalno pri odgoju evropskih zeba , etična ali i praktična za odgajivače. Francuzi su već krenuli u pravljenje nekih verovarnih šema nasledjivanja boja hibrida izmedju štiglica i kanarinaca, prezentovaću ih uz napomenu da su to šeme koje se još uvek proučavaju, a podelili su ih na mutacije koje su recesivno nasledne i vezane za pol, recesivne i slobodno nasledne i dominantne nevezane za pol.
1. štiglic M smedj X Kanarinka Ž smedja ili Kanarinac M smedj X štiglic Ž smedja daju 100% hibrida smedjih
2. štiglic M smedj X Kanarinka Ž ahat daju 50% hibrida M normala(smedje crnih) nosioca ahata i smedje(beznačajno zbog neplodnosti) i 50% hibrida Ž smedjih
3. Kanarinac M smedj Xštiglic Ž normal daju 50% hibrida M normala nosioca sme|e i 50% hibrida Ž smedjih
4. štiglic M opal X Kanarinka Ž opal ili Kanarinac M opal X štiglic Ž opal daju 100% hibrida opala
5. štiglic M nosioc opala X kanarinka Ž opal ili Kanarinac M nosioc opala X štiglic Ž opal daju 50% hibrida Mi Ž opal i 50% hibrida M i Ž normala nosioca opala
6. Podarci o ukrštanju dominantne i nevezane za pol žute mutacije štiglica sa kanrincima se pouzdano ne znaju ali se predpostavlja da bi uvek dali 50% hibrida M i Ž `utih i 50% hibrida M i Ž normala
Primeri 1. 2. i 3. se odnose na recesivne i mutacije štiglica vezane za pol, primeri 4. i 5. su predpostavke za dobijanje hibrida od mutacija štiglica koje su recesivne i slobodno nasledne, dok se primer 6. odnosi na dominantnu i nevezanu za pol mutaciju štiglica kakva je recimo žuta.
Napomenuto je i da se šareni bastardi mogu očekivati iz ukrštanja štiglica sa lipohrom ženkama kanarinki, ali ne uvek, a gotovo sigurno se dobijaju ako se za ukrštanja koristi bela crnooka mutacija štiglica, uz napomnu da je česta greška ovakvih bastarda nepotpuna maska.
“Moda ukrštanja štiglica sa kanarincima, srodnim zebama iz Evrope, Južne i Severne Amerike, Azije, pa i nekim zebama iz Afrike, traje jedan poduži vremenski period. Dobijeni melezi iz ovakvih parenja su najčešće neplodne ptice(bastardi ili hibridi), ali veoma interesantnog, unikatnog izgleda i izložbeno veoma vredni primerci. U ranijem vremenskom periodu sama ukrštanja različitih vrsta i dobijanje hibrida nije bio nimalo lak posao za odgajivače, kako zbog nedostatka adekvatne hrane, tako i zbog najčešćeg korišćenja štiglica ulovljenih u prirodi kojima je bio potreban poduži period adaptacije na volijeru. Pri ocenjivanju bastarda štiglica bitan udeo je imao stepen komplikovanosti ukrštanja vrsta, jer je na primer mnogo lakše bilo ukrstiti štiglica sa kanarinkom, nego recimo sa ženkom evropske zimovke. Danas su ti faktori gotovo sporedni u zemljama sa razvijenom avikulturom jer se štiglici već više godina razmnožavaju u kavezu, selekcionisane su mnoge mutacije(smedja. ahat, pastel, žuta, belogrla, satine, izabel, albino, lutino, beloglava, bela crnooka, opal, feo, eumo i neke kombinacije izmedju njih) i upoznata pravila njihovog nasledjivanja, tako da se već naziru koraci koji vode ka domestifikaciji štiglica. Naravno da je razmnožavanje i ukrštanje ptica proizvedenih u volijeri mnogo jednostavnije nego sa početnim štiglicama iz prirode, a sada kada je to takoreći prevazi|eno javlja se mnoštvo novih trendova i zahteva koji se moraju pratiti. Mnoštvo dobijenih mutacija štiglica otvorilo je nove mogućnosti koje se sve više koriste i primenjuju pri bastardiranju, a ponajviše u Italiji, Belgiji, Francuskoj, Holandiji, Španiji i Nemačkoj. Pri bastardiranju štiglica mutirane boje sa kanarincima boje trend je da to budu kanarinci iste ili srodne mutacije, ne bi li se dobili i hibridi u nekoj od mutacija(recimo satine, feo, opal itd.). Ovakvi hibridi su hit na zadnjim svetskom prvenstvima ptica, a njihovo ocenjivanje se odvija u posebnim sekcijama za mutacije hibrida zeba Evrope – sekcija H2 smedja, ahat, izabel i dr. i sekcija H3 feo, satine i dr. Ukrštanja štiglica sa srodnim evropskim zebama, koja su vrlo popularna i uvek daju izuzetno atraktivne hibride, sve češće se usmeravaju na parenja istih mutacija, ako postoje za izabrane vrste koje se ukrštaju. Ovo garantuje dobijanje ionako atraktivnog meleza izme|u dve vrste još i u mutiranoj boji. Pored ovoga i neke zebe iz Južne Amerike koje se mogu ukrštati sa štiglicom su odgojene u podosta mutacija, kao na primer venecuelska cajzla i meksička zimovka, pa se i one koriste za ukrštanja sa štiglicima mutiranih boja i to slaganjem istih ili srodnih mutacija. Vidimo da su mogućnosti neiscrpne, a izgled unikatnih hibrida u nekoj od mutiranih boja deluje po malo i nestvarno.
Trgovina pticama u ekonomski razvijenim zemljama donosi ne mali profit, pa se nekim zakonskim aktima pokušavaju regulisati pravila za dozvoljena ukrštanja evropskih zeba. Cilj ovakvih zakona je da se strogo zabrane ukrštanja sa zebama ulovljenim u prirodi za najčešća parenja sa kanarincima. Bastardi štiglica i kanarinke su odlični pevači, lepo izgledaju i potražnja za njima je dosta velika naročito u Italiji, a i zemljama Zapadne Evrope. Ptice iz prirode su u normal boji i one sa kanarincima, bez obzira na boju, najčešće daju hibride u normal(klasičnoj) boji. Upravo za takve, nazovimo, hibride normal boje(neki ih nazivaju crno – smedji), postoje predlozi o zabrani trgovine i prenošenja preko granica u nekim zapadnoevropskim zemljama(Francuska). Ovo je po meni besmisleno ako su štiglici normal boje korišćeni za ukrštanja propisno alkirani( u neku ruku domestifikovani), a ovome se protive i naravno svi odgajivači evropskih zeba. Mnoge evropske zebe, pa i štiglici u normal boji su nosioci neke od mutacija i u razvoju mutiranih boja ih je neminovno koristiti. Mutirane boje su skoro uvek recesivno nasledne, a neretko i vezane za pol, pa je nemoguće od ptica u mutiranoj boji uvek dobiti bastarde samo u mutaciji, već se obavezno izlegu i hibridi normal boje. Sve ovo navodi na besmisao predloženog zakona i nepoznavanje materije od strane onih koji ga predlažu, a vidimo da se takvi slučjevi ne dešavaju samo kod nas, već i u razvijenim evropskim zemljama. Prave mere su stroga primena pravila koja zabranjuju lov evropskih zeba iz prirode i to je sasvim dovoljna i opravdana mera ako se sprovodi. To je regulisano i na svetskom nivou sa dve konvencije iz Vašingtona CE 338/97 i 1808/2001/, a na evropskom nivou konvencijom o zaštiti ptica donetoj u Bernu 10.02.1982. a proširenoj i dopunjenoj na Malti 23.02.2003. a tu je odlučeno da se do 31.12.2008. potpuno regulišu pravila o gajenju evropskih zeba i verovatno da neki stepen domestifikacije za njih. Pravila moraju biti takva da preciziraju potpuno šta je legalno pri odgoju evropskih zeba , etična ali i praktična za odgajivače. Francuzi su već krenuli u pravljenje nekih verovarnih šema nasledjivanja boja hibrida izmedju štiglica i kanarinaca, prezentovaću ih uz napomenu da su to šeme koje se još uvek proučavaju, a podelili su ih na mutacije koje su recesivno nasledne i vezane za pol, recesivne i slobodno nasledne i dominantne nevezane za pol.
1. štiglic M smedj X Kanarinka Ž smedja ili Kanarinac M smedj X štiglic Ž smedja daju 100% hibrida smedjih
2. štiglic M smedj X Kanarinka Ž ahat daju 50% hibrida M normala(smedje crnih) nosioca ahata i smedje(beznačajno zbog neplodnosti) i 50% hibrida Ž smedjih
3. Kanarinac M smedj Xštiglic Ž normal daju 50% hibrida M normala nosioca sme|e i 50% hibrida Ž smedjih
4. štiglic M opal X Kanarinka Ž opal ili Kanarinac M opal X štiglic Ž opal daju 100% hibrida opala
5. štiglic M nosioc opala X kanarinka Ž opal ili Kanarinac M nosioc opala X štiglic Ž opal daju 50% hibrida Mi Ž opal i 50% hibrida M i Ž normala nosioca opala
6. Podarci o ukrštanju dominantne i nevezane za pol žute mutacije štiglica sa kanrincima se pouzdano ne znaju ali se predpostavlja da bi uvek dali 50% hibrida M i Ž `utih i 50% hibrida M i Ž normala
Primeri 1. 2. i 3. se odnose na recesivne i mutacije štiglica vezane za pol, primeri 4. i 5. su predpostavke za dobijanje hibrida od mutacija štiglica koje su recesivne i slobodno nasledne, dok se primer 6. odnosi na dominantnu i nevezanu za pol mutaciju štiglica kakva je recimo žuta.
Napomenuto je i da se šareni bastardi mogu očekivati iz ukrštanja štiglica sa lipohrom ženkama kanarinki, ali ne uvek, a gotovo sigurno se dobijaju ako se za ukrštanja koristi bela crnooka mutacija štiglica, uz napomnu da je česta greška ovakvih bastarda nepotpuna maska.
KRSTOKLJUN
KRSTOKLJUN(loxia curvirostra)
Jedna od nasih najlepsih ali i nauci relativno manje poznatih ne do detalja istrazenih ptica.U porodici kojoj pripada Fringillidae ima pet podvrsta
-loxia pytyopsittacus
-loxia scotia
-loxia curvirostra podvrsta koja zivi i kod nas
-loxia leucoptera krila imaju bele tracice
-loxia megaplaga
Na pocetku dok opisujem ovu pticu prvo interesantno obelezjeje neobican kljun,gornji deo povijen kukast dok donji povijen udesno ili ulevo ima u prirodi ptica sa obe solucije.Tako formiran kljun je idealan za ono cime se hrani u prirodi;sve sisarke zimzelenog drveca posebno preferira bor i smrcu.Interesantno da bastardi od krstokljuna ne nasledjuju ocev oblik kljuna vec imaju prav.Krstokljuna ponekad nazibvaju i papagajem cetinarskih suma zbog jedinstvenog veranja i pokreta oko sisarke koju otvara i jedeIsto tako i u zatocenistvu ako ga drzimo prilikom kretanja u volijeri pomaze se i kljunom,nije preporucljivo ga drzati u manjem kavezu.Na temu hrane bas prilikom otvaranja sisarki cuje se nadaleko pucketanje koje remeti mir u sumi i odaje jato odnosno mesto gde se hrani.Muzjaci imaju cigla crvenu boju na glavi,ledjima stomaku kao i delovi perja prema nogama.Krila i rep su tamno braon sivkaste boje kod oba pola a tamo gde su muzjaci crveni zenke su sivozelene.Glava ptice je nesrazmerno velika sa debelim vratom a rep je odvojen.Oglasava se cesto dok leti po zumi i po drvecu i ima metalni piskav glas nesto kao "glipp,glipp".Pesma mu daje niz trilera i tritersa.Ako se drzi u kavezu brzo se smiri a ako je u volijeri sa drugim pticama cesto ce da oponasa zov drugih ptica iz volijere.Nazalost predivnu boju koju nosi u prirodi u zatocenistvu gubi vec odmah posle prvog mitarenja i tesko ju je da ne kazem nemoguce odrzati i pored svog zalaganja odgajivaca.Postaje zelenozut sto je daleko manje atraktivno nego njegova prirodna boja.
Postoji staro i interesantno verovanje da je krstokljun stekao svoje osobimne kljuna kao rezultat pokusaja da izvadi eksere i trnje iz ruku i nogu Isusa Hrista kada je bio na krstu.A crvena boja posebno grudi nastala je od kontakta sa Hristovom krvlju.U zatocenistvu se hrani konopljom,suncokretom i obavezni sisarkama cetinara a zbog prisustva smole u sisarkama koju prilikom hranjenja unosi u organizam obavezno je zemlja ili pesak na podru i to razlicitog sastava a pravu ce oni odabrati inace im sluzi za ciscenje organizma odmnosno rasvaranje smole.Principijelno i nema neki kvalitet pesme drzi se zbog atraktivnog izgleda i prelepog perja,kao i zivosti i veselosti u volijeri.Zivi u vecem delu Evrope i V.Britaniji,brojniji je na severu Evrope a zivi i kod nas u Srbiji.
Duzina ptice je od 15-17 cm ili od 15-20 cm prema drugim izvorima sve zavisno koja je podvrsta i na kom delu zemaljskog sara zivi a taj podatak utice i na debljinu kljuna(konkretno skotski bor ima veoma tvrde sisarke pa krstokljun podvrsta koja tamo zivi ima izrazitiji kljun u odnosu na podvrstu kod nas u Srbiji).Zivi iskljucivo u cetinarski m sumama a preferira borove i smrcu.Sobzirom na masovno posumljavanje u zapadnoj Evropi jedan od razloga njegove sve sire populacije je i taj podatak.Obicno se gnezdi u januaru ali nije neuobicajeno ni gnezdenje u toku cele godine,zavisno od kolicine hrane kojom je okruzen.Zenka iskljucivo lezi na jajima a snese od 4-5 jaja prema nekim izvorima i do 7 jaja.Jaja su zelenkasto bele boje iz kojih se nakon 13 dana izlegu mladi i oba roditelja ucestvuju u ishrani.U pocetku mahom insektima zbog hranljivosti a kasnije i semenjem hrane mlade.Masa odrasle ptice je od 23,70 do 45,40 grama a muzjaci su nesto krupniji od zenki.Vreme za nezavisnost mladih je od 48-58 dana a sa 100 dana je mlada jedinka polno zrela cak iako spolja nema sve karakteristike odrasle jedinke.Parovi upareni pocetkom godine ostaju zajedno u paru do kraja godine.Muzjak pesmom i akrobacijom u letu privlaci zenke.Muzjaci su agresivni prema drugim muzjacima tokom sezone parenja.Udvaranje podrazumeva i hranjenje zenke a kao vid obracuna muzjaci bez najave naglo nalecu jedan na drugog.Muzjaci prate konstantno zenke od perioda udvaranja pa do nosenja jaja.Za gnezdo biraju gustu granu cetinara na visini koja varira od 2-20 metara,iznad zemlje.Principijelno retko kada slecu na zemlju,pa u pokusaju lova treba ici na mreze koje su visoke bar desetak metara.Muzjaci donose materijal za gnezdo kao i zenke ali iskljucivo zenke grade gnezdo.Gnezda su izgradjena na granama cetinara oblozena travom,lisajem,delimicno sitnom korom cetinara i perjem. Zenka obicno polozi svaki dan po jedno jaje a mladi obicno operjaju od 10-25 dana,po izleganju,zavisno od dostupnosti hrane.Po izletanju iz gnezda muzjak prati mlade dok zenka priprema novo gnezdo a mladi jos izvesno vreme cikom traze hranu od odraslih.Roditelji ponekad i do 33 dana po izletanju iz gnezda hrane mlade.
U zarobljenistvu krstokljun moze ziveti do 8 godina dok je nepoznanica koliki im je vek u prirodnom okruzenju.Krstokljun ne migrira ali u potrazi za hranom krece se na sirokom prostoru,van sezone parenja.Dobro su prilagodjeni za hladno vreme.Inace su jaki i brzi letaci a u potrazi za boljim nalazistima hrane mogu krenuti i hiljade jedinki.Ove ptice imaju nomadske osobine i nema dokaza o teritorijalnosti osim u vreme gnezdenja kada brane manje teritorije.Krstokljuni se oglasavaju diskretnim pozivima koji imaju svoje znacenje a mladi do odrastanja oponasaju svoje roditelje.Parovi imitiraju isti signal poziva da bi ostali u kontaktu u gustoj sumi.U letu se oglasavaju sa cip,cip,cip,Muzjaci obicno pevaju u blizini svojih gnezda.Predatori po krstokljune su jastreb,crvena veverica i siva lunja.Svaka grupa ima svoje specificne pozive kojima se oglasava a koji znace hrana,opasnost ili drugo i to se razlikuje od grupe do grupe krstokljuna.
Jedna od nasih najlepsih ali i nauci relativno manje poznatih ne do detalja istrazenih ptica.U porodici kojoj pripada Fringillidae ima pet podvrsta
-loxia pytyopsittacus
-loxia scotia
-loxia curvirostra podvrsta koja zivi i kod nas
-loxia leucoptera krila imaju bele tracice
-loxia megaplaga
Na pocetku dok opisujem ovu pticu prvo interesantno obelezjeje neobican kljun,gornji deo povijen kukast dok donji povijen udesno ili ulevo ima u prirodi ptica sa obe solucije.Tako formiran kljun je idealan za ono cime se hrani u prirodi;sve sisarke zimzelenog drveca posebno preferira bor i smrcu.Interesantno da bastardi od krstokljuna ne nasledjuju ocev oblik kljuna vec imaju prav.Krstokljuna ponekad nazibvaju i papagajem cetinarskih suma zbog jedinstvenog veranja i pokreta oko sisarke koju otvara i jedeIsto tako i u zatocenistvu ako ga drzimo prilikom kretanja u volijeri pomaze se i kljunom,nije preporucljivo ga drzati u manjem kavezu.Na temu hrane bas prilikom otvaranja sisarki cuje se nadaleko pucketanje koje remeti mir u sumi i odaje jato odnosno mesto gde se hrani.Muzjaci imaju cigla crvenu boju na glavi,ledjima stomaku kao i delovi perja prema nogama.Krila i rep su tamno braon sivkaste boje kod oba pola a tamo gde su muzjaci crveni zenke su sivozelene.Glava ptice je nesrazmerno velika sa debelim vratom a rep je odvojen.Oglasava se cesto dok leti po zumi i po drvecu i ima metalni piskav glas nesto kao "glipp,glipp".Pesma mu daje niz trilera i tritersa.Ako se drzi u kavezu brzo se smiri a ako je u volijeri sa drugim pticama cesto ce da oponasa zov drugih ptica iz volijere.Nazalost predivnu boju koju nosi u prirodi u zatocenistvu gubi vec odmah posle prvog mitarenja i tesko ju je da ne kazem nemoguce odrzati i pored svog zalaganja odgajivaca.Postaje zelenozut sto je daleko manje atraktivno nego njegova prirodna boja.
Postoji staro i interesantno verovanje da je krstokljun stekao svoje osobimne kljuna kao rezultat pokusaja da izvadi eksere i trnje iz ruku i nogu Isusa Hrista kada je bio na krstu.A crvena boja posebno grudi nastala je od kontakta sa Hristovom krvlju.U zatocenistvu se hrani konopljom,suncokretom i obavezni sisarkama cetinara a zbog prisustva smole u sisarkama koju prilikom hranjenja unosi u organizam obavezno je zemlja ili pesak na podru i to razlicitog sastava a pravu ce oni odabrati inace im sluzi za ciscenje organizma odmnosno rasvaranje smole.Principijelno i nema neki kvalitet pesme drzi se zbog atraktivnog izgleda i prelepog perja,kao i zivosti i veselosti u volijeri.Zivi u vecem delu Evrope i V.Britaniji,brojniji je na severu Evrope a zivi i kod nas u Srbiji.
Duzina ptice je od 15-17 cm ili od 15-20 cm prema drugim izvorima sve zavisno koja je podvrsta i na kom delu zemaljskog sara zivi a taj podatak utice i na debljinu kljuna(konkretno skotski bor ima veoma tvrde sisarke pa krstokljun podvrsta koja tamo zivi ima izrazitiji kljun u odnosu na podvrstu kod nas u Srbiji).Zivi iskljucivo u cetinarski m sumama a preferira borove i smrcu.Sobzirom na masovno posumljavanje u zapadnoj Evropi jedan od razloga njegove sve sire populacije je i taj podatak.Obicno se gnezdi u januaru ali nije neuobicajeno ni gnezdenje u toku cele godine,zavisno od kolicine hrane kojom je okruzen.Zenka iskljucivo lezi na jajima a snese od 4-5 jaja prema nekim izvorima i do 7 jaja.Jaja su zelenkasto bele boje iz kojih se nakon 13 dana izlegu mladi i oba roditelja ucestvuju u ishrani.U pocetku mahom insektima zbog hranljivosti a kasnije i semenjem hrane mlade.Masa odrasle ptice je od 23,70 do 45,40 grama a muzjaci su nesto krupniji od zenki.Vreme za nezavisnost mladih je od 48-58 dana a sa 100 dana je mlada jedinka polno zrela cak iako spolja nema sve karakteristike odrasle jedinke.Parovi upareni pocetkom godine ostaju zajedno u paru do kraja godine.Muzjak pesmom i akrobacijom u letu privlaci zenke.Muzjaci su agresivni prema drugim muzjacima tokom sezone parenja.Udvaranje podrazumeva i hranjenje zenke a kao vid obracuna muzjaci bez najave naglo nalecu jedan na drugog.Muzjaci prate konstantno zenke od perioda udvaranja pa do nosenja jaja.Za gnezdo biraju gustu granu cetinara na visini koja varira od 2-20 metara,iznad zemlje.Principijelno retko kada slecu na zemlju,pa u pokusaju lova treba ici na mreze koje su visoke bar desetak metara.Muzjaci donose materijal za gnezdo kao i zenke ali iskljucivo zenke grade gnezdo.Gnezda su izgradjena na granama cetinara oblozena travom,lisajem,delimicno sitnom korom cetinara i perjem. Zenka obicno polozi svaki dan po jedno jaje a mladi obicno operjaju od 10-25 dana,po izleganju,zavisno od dostupnosti hrane.Po izletanju iz gnezda muzjak prati mlade dok zenka priprema novo gnezdo a mladi jos izvesno vreme cikom traze hranu od odraslih.Roditelji ponekad i do 33 dana po izletanju iz gnezda hrane mlade.
U zarobljenistvu krstokljun moze ziveti do 8 godina dok je nepoznanica koliki im je vek u prirodnom okruzenju.Krstokljun ne migrira ali u potrazi za hranom krece se na sirokom prostoru,van sezone parenja.Dobro su prilagodjeni za hladno vreme.Inace su jaki i brzi letaci a u potrazi za boljim nalazistima hrane mogu krenuti i hiljade jedinki.Ove ptice imaju nomadske osobine i nema dokaza o teritorijalnosti osim u vreme gnezdenja kada brane manje teritorije.Krstokljuni se oglasavaju diskretnim pozivima koji imaju svoje znacenje a mladi do odrastanja oponasaju svoje roditelje.Parovi imitiraju isti signal poziva da bi ostali u kontaktu u gustoj sumi.U letu se oglasavaju sa cip,cip,cip,Muzjaci obicno pevaju u blizini svojih gnezda.Predatori po krstokljune su jastreb,crvena veverica i siva lunja.Svaka grupa ima svoje specificne pozive kojima se oglasava a koji znace hrana,opasnost ili drugo i to se razlikuje od grupe do grupe krstokljuna.
SLAVUJ
Opis ptice:
Gnijezdi u južnoj Europi u otvorenim, suhim zemljištima, često na suhim blatištima. Sliči maloj svijetloj poljskoj ševi s razmjerno malo težim kljunom. Jasno svijetla obrva. Rđasto smeđa u novom ruhu. Jednobojno pješčano malo pokrilje, tamno srednje pokrilje. Donja strana tijela neisprugana, osim nekoliko rasutih točaka na prsima kod juv. (ad. august-septembar). Tamna mrlja sa strana vrata kod ad. je u pravilu teško vidljiva u prirodi, a ponekad je ni nema. Vrlo slična španjolskoj ševi, ali se ad. razlikuju od te vrste nepostojanjem ispruganih prsa, uopće svjetlijom i rđastijom nijansom, te također često, s veće blizine, tamnom mrljom sa strana vrata i dužim tercijalnim perima (koja prekrivaju vrhove primarnih pera). Zov sličan zovu poljske ševe, iako s više suhih cvrkuta, "drreet-it-it" ili "drri-e" itd. Pjev složen od kratkih, jednostavnih fraza, s malim varijacijama, rjeđe oponašanja, većinom suho cvrkutanje slično zovu. Sekundu duge fraze, s dobrom sekundom između, pjesma ide u skladu sa zamasima krila u valovitom pjevnom letu - poljskoj ševi slično brzo lepršanje praćeno silazećim klizanjem sa skupljenim krilima. Pjevni let lutajući i nepostojan na velikoj visini.
Gnijezdi u južnoj Europi u otvorenim, suhim zemljištima, često na suhim blatištima. Sliči maloj svijetloj poljskoj ševi s razmjerno malo težim kljunom. Jasno svijetla obrva. Rđasto smeđa u novom ruhu. Jednobojno pješčano malo pokrilje, tamno srednje pokrilje. Donja strana tijela neisprugana, osim nekoliko rasutih točaka na prsima kod juv. (ad. august-septembar). Tamna mrlja sa strana vrata kod ad. je u pravilu teško vidljiva u prirodi, a ponekad je ni nema. Vrlo slična španjolskoj ševi, ali se ad. razlikuju od te vrste nepostojanjem ispruganih prsa, uopće svjetlijom i rđastijom nijansom, te također često, s veće blizine, tamnom mrljom sa strana vrata i dužim tercijalnim perima (koja prekrivaju vrhove primarnih pera). Zov sličan zovu poljske ševe, iako s više suhih cvrkuta, "drreet-it-it" ili "drri-e" itd. Pjev složen od kratkih, jednostavnih fraza, s malim varijacijama, rjeđe oponašanja, većinom suho cvrkutanje slično zovu. Sekundu duge fraze, s dobrom sekundom između, pjesma ide u skladu sa zamasima krila u valovitom pjevnom letu - poljskoj ševi slično brzo lepršanje praćeno silazećim klizanjem sa skupljenim krilima. Pjevni let lutajući i nepostojan na velikoj visini.
ANIFLA
Aniflan, konopljarka (Acanthis cannabina) je lepa ptica veličine oko 13 cm. koja ima raspon krila od oko 23 cm u širinu. Ovu pticu krase prekrasna obeležja grimizno crvene boje na delovima temena i prsiju. Cimentno smečkasta su joj ramena i delovi leđa dok je donji deo pretežito svetle boje. Rep joj je tamno obojen crnom bojom, a spoljnja ,repna pera imaju svetliji rub. Ženka nema crvena obeležja koje ima mužjak.Zbog pesme i umilog izgleda česta je u uzgoju.Anifla se gnezdi dva puta , a ponekad i tri puta godišnje, od četvrtog do sedmog meseca. Gnezdo pravi dobro skriveno na pomno odabranom mestu . Ono se najčešće nalazi u gustišima grmlja , ali i u pojedinačnom žbunju. Zanimljivo je da gnezdo često gradi dosta nisko iznad površine zemlje. Rado gnezdo svija i na niskom drveću borovica i tuja. Gnezdo je dobro i kompaktno napravljeno od raznih korenčića, travki i grančica , a iznutra je obloženo finim travčicama, i životinjskom dlakom, kao i biljnom vunom raznih biljka. U tako meko, obloženo gnezdo ženka snese pet do sedam jajeta belkaste ljuske, koja su posuta mrljama,crtama i šarama rđastocrvenim do crvenosmeđe obojenim. Anifla sama sedi na gnezdu , a mužjak često u blizini prekrasno peva sa neke grane. Anifle su jako dobre majke i izležene mlade koji se izlegnu nakon 13 do 14 dana nikada ne napuštaju i brane ih svoim životom.
Aniflan se hrani s semenjem kao što je semenje maslačka ,raznog korova i semena različitih trava, a ishranu nadopunjuje insektima.
Pev joj je divan i ugodan.Sastoji se od fučikavih tonova ritma sličnih kao u češljugara koji je zvučan i završava kreštavim tonom. U leto peva sa ge-geg, a opasnost izražava s djeh ili dliiih.Sjemenke male do srednje veličine; vjerojatno uzima manje bezkičmenjaka nego ijedna druga zeba Zapadnog Palearktika osim Krstokljuna ili Gorske Jurčice. Zimi formira velika miješana jata sa ostalim zrnojedima koja krstare otvorenim zemljištima, hrani se mnogo više na tlu nego ljeti, iako nastoji ostati zajedno u grupama unutar ovakvih jata. Poglavito ovisi o korovu otvorenih zemljišta i neobrađenih površina (posebno Polygonaceae, Cruciferae, Caryophyllaceae, i Compositae), tako da su joj navike određene velikim širenjem agrikulturnih postupaka.Vrlo nisko u gustom, često u trnovitom, grmlju, šikari, živici, ili pak na tlu; učestalo u mladoj crnogoričnoj plantaži. Zimzeleno raslinje obično preferiraju rano u sezoni za prva gnijezda (legla), naredna gnijezda učestalo u bijelogoričnom drveću i grmovima kada prolistaju. Gnijezdo: Temelji su grančice, korjenčići, vlati, a unutrašnjost je obložena mahovinom, dlakama, vunom, pahuljice na biljkama (maslačak), ponekada perje, papir, itd. Jaja
Polu eliptična, glatka, i bez sjaja, vrlo različita po obliku i boji; blijeda do bijelkasto-plava, ponekada svijetlo siva, sa izražajnim mrljama, pjegicama, i šarama ružičastim, grimiznim, ili grimizno-smeđim, isto tako veće mrlje različitih nijansi crvene do crnkasto-grimizne; oznake uglavnom na širem kraju. Gnijezdo: 4–6 (3–7) jaja.
Inkubacija
12–14 dana.
Vrijeme provedeno u gnijezdu
10–17 dana.
Aniflan se hrani s semenjem kao što je semenje maslačka ,raznog korova i semena različitih trava, a ishranu nadopunjuje insektima.
Pev joj je divan i ugodan.Sastoji se od fučikavih tonova ritma sličnih kao u češljugara koji je zvučan i završava kreštavim tonom. U leto peva sa ge-geg, a opasnost izražava s djeh ili dliiih.Sjemenke male do srednje veličine; vjerojatno uzima manje bezkičmenjaka nego ijedna druga zeba Zapadnog Palearktika osim Krstokljuna ili Gorske Jurčice. Zimi formira velika miješana jata sa ostalim zrnojedima koja krstare otvorenim zemljištima, hrani se mnogo više na tlu nego ljeti, iako nastoji ostati zajedno u grupama unutar ovakvih jata. Poglavito ovisi o korovu otvorenih zemljišta i neobrađenih površina (posebno Polygonaceae, Cruciferae, Caryophyllaceae, i Compositae), tako da su joj navike određene velikim širenjem agrikulturnih postupaka.Vrlo nisko u gustom, često u trnovitom, grmlju, šikari, živici, ili pak na tlu; učestalo u mladoj crnogoričnoj plantaži. Zimzeleno raslinje obično preferiraju rano u sezoni za prva gnijezda (legla), naredna gnijezda učestalo u bijelogoričnom drveću i grmovima kada prolistaju. Gnijezdo: Temelji su grančice, korjenčići, vlati, a unutrašnjost je obložena mahovinom, dlakama, vunom, pahuljice na biljkama (maslačak), ponekada perje, papir, itd. Jaja
Polu eliptična, glatka, i bez sjaja, vrlo različita po obliku i boji; blijeda do bijelkasto-plava, ponekada svijetlo siva, sa izražajnim mrljama, pjegicama, i šarama ružičastim, grimiznim, ili grimizno-smeđim, isto tako veće mrlje različitih nijansi crvene do crnkasto-grimizne; oznake uglavnom na širem kraju. Gnijezdo: 4–6 (3–7) jaja.
Inkubacija
12–14 dana.
Vrijeme provedeno u gnijezdu
10–17 dana.